Ne pišem…

Al zato učim!
Trt.


Podvlačim i prekucavam najlošije napisanu i prevedenu knjigu ikad u mojim rukama. I beobrazno skupu.


Mesim hleb. Domaći je bolji. Kao duže traje. Trt. Ako je vruć a ukućani na okupu strada odma.


Beležim Bojine reči. Najnovija je PUKA (pupak).


Smišljam čiviluk. I tražim dobrog majstora za čelik sa CNC mašinom. Ko zna nekog, da javi.


Farbam se u narandžasto sad. Trt.


Čekam sneg za prvo sankanje sa detetom.


Jedem kiki bombone.

Kad ja kupim topče od dvesta tona…

Ko ne uđe u administrativne aktivnosti sa dragom nam državom ni ne zna na kakvoj ona tanjušnjoj vrpci visi. I vijori se ko pocepane usrane šifonjske gaće. Al nije ni čudo kad ih je sama usrala.
Znam da je svima u susretu s papirologijom bar jednom sinula želja da kupe top i raznesu taj neki važan administrativni državni objekat u paramparčad.
I meni danas došlo da se naoružam.

Stvar je jednostavna.
Overa punomoći.
Strano lice i domaće lice.
I juče to uradismo bez problema.
Ali banka ne bi bila banka kad ti ne bi tražila da u tom “punomoćju” (tako mora zvanično da se zove), ispišeš sve moguće aktivnosti koje ćeš obavljati a za koje će neko da te ovlasti, počev od trčanja krugova oko banke, čekanja u redovima i slično. Bez zajebavanja. No ajd. Piši ponovo, štampaj i ajmo iz početka.
Ali danas, ne može to tako jednostavno.
Potreban Vam je sudski tumač.
Okej. Dajte mi jednog.
Pa ne možemo mi da vam ga obezbedimo!
Čekaj, vi ga po zakonu tražite, el tako? Što znači da po zakonu morate da mi ga obezbedite.
Pa jeste gospođo, ali ne na bolovanju na neodređeno!
A neka zamena?
Nema!
Gde da nađem nekog?
Paaaa, ne znam.
A ko zna?
Pa dobro, evo reći ću vam.
Čim izađete tu iza ćoška ima jedan.
I njima ćete platite.
Dobar dan tamo, odma doleće tumač.
Kolko?
Pa pet iljada.
Ni za šta vam treba, ni koliko vam treba, ništa.
Pet iljada.
I ode čovek tamo samnom.
I dobih neki usran papir od priznanice da sam nekom dala pare.
Ni računa ni bogtezakloni (taksisti imaju pristojniji račun od onoga).
Hvala, dva pečata.
Prijatno.
Slutim da je scenario sledeći.
Dobar dan. Koliko su dali. Pet.
E dobro, koliko je moje.
Pa pola, ko što smo se dogovorili.
A do kad su ovi vaši na bolovanju.
A čuj, do daljnjeg.

I tako. Pet po pet. Pa top!

Custom message

Kaže B. ma biće sranja.
Kaže J. sigurno hoće.
B. i J. imaju jedino različitu vremensku projekciju.
Kod B. će to sad još malo.
Kod J. će se ljudska duša još neko vreme batrgati. Pa posle toga.
B. kaže ajmo u Južnu Ameriku.
J. kaže ajmo.
Oboje to ozbiljno misle.

Čile je sasvim fina opcija.

***

Za ovo vreme koliko sam skućena u Beogradu našla sam sve što mi treba.
Obućara. Frizera. Krojača. Uramljivača. Mesaru. Pekaru. Restoran. Kafanu. Posteljinu na pruge. Majstora za auto. Zubara. Ginekologa. Pedijatra. Stolara. Ljubav.

***

I sad zamisli sve to u Čileu iz početka.

Next Page