Archive for October, 2006

Privatan post

Da bi te neko šutnuo u dupe, moraš imati dupe.

Da bi te neko drkao u mozak, moraš imati mozak.

Da bi ti neko rušio snove, moraš znati sanjati.

Da bi te neko činio lošom, moraš biti dobro.

Da bi ti neko gasio osmeh, moraš se znati smejati.

Da bi ti neko trovao dušu, moraš istu imati.

Da bi te neko zagrlio, ruke ti moraju raširene biti.

Ne spuštaj jedra, vetrova radi!

Zlatna pravila vikenda 5

PETAK

Pomešati jabuke i med. Ujutro.
Kupiti magnet za frižider, iako tamo nikad ne kačite poruke.
Odašiljati songove u tuđe živote. Zarad frekvencije Svemira.
Ne zaspati na zubarskoj stolici. Udobna je, ali ipak…
Truditi se sa anestezijom u pola vilice piti kafu. Bezuspešno, ali ne odustajati!
Pri tome vraški dobro nasmejati okolinu. I sebe.
Ne ostati na poslu do kasno u noć!
Ako i ne upali ovo pravilo pre, then ne propustiti zalazak sunca iz firme. S krova.
Nikako.
Napraviti zauške aktuelnoj knjizi koja se čita.
Pustiti se u noć.

Učiti se strpljenju.

SUBOTA

Ustati neplanski rano.
Konstatovati sa radošću da si zaspao u duksu. I trenerici.
Kupiti crvenu mušemu na bele tufne. Simpa je za atelje.
Premeštati taj isti kreativni brlog iz jedne sobe u drugu.
Ako se dotični ne poseduje, pomoći onom ko ga seli.
U slučaju nepoznavanja «onoga ko ga seli», napraviti razmeštaj u sobi.
Nov. Ili makar na polici za knjige.
Promeniti.
Kuvati sa radošču dragom prijatelju čaj od jabuke.
Iz daleke zemlje.
Bez šećera.
Bez pravilisati ostatak dana.
Ali ne biti Bez veze.

Učiti se strpljenju.

NEDELJA

Oprati zube levom rukom. Za promenu.
(za levoruke važi obrnuto pravilo)
Obuti patike koje dotiču sunce. Ali ne i tlo.
Otići u tri lepe. Ali lepe.
Ne gledati suviše iza. Samo pravo je pravo.
Ne ispravljati krive.
Otvoriti hrabro komšinici vrata, dok dolazi da se žali na glasnu muziku.
Slagati je da nećete više. Nikad.
Otpanjiti Hoobastank again. Escape.
Ali ne bežati.

Učiti se strpljenju.

FIOKA

Postoje neke žene za koje ne bih volela da mi budu majke. Prijateljice (to je već teška reč). Kondukteri karte na proputovanju čak do obližnje pijace. Ništa.

Ali postoje.

Postoje kao konstantni izazov za moje strpljenje, kao konstantni izazov za moj reci-joj-šta –misliš stav, postoje kao najkonstatniji izazov za moju psovku.
Neverovatni trening za toleranciju. U koju nešto slabo ovih dana verujem.
Upakovane su lepo. Ne bih sad o estetici. Može se o tome i guglati.

Sve im je po redu. Svuda okolo. Sem. U njima.

Ne drže ruke u džepovima. Osnovano sumnjam čak da ni džepove nemaju. Suviše utegnute, da bi se kiseoniku oko dupeta dalo da bar malo proleti. Zaduva.
Imaju solidne kolekcije. Svega. Doživotni hrčci svoje sreće. Osmeha. Parfema. Šareniša koji boli po mozgu.
Jedan tipičan primerak mi je nekad bio cimerka. Od tada one nekako uspevaju da gamižu u mojoj okolini. Naravno, to gamizanje se obavlja isključivo na lošim, veoma lošim potpeticama. Ali da. Ipak je to gamizanje. Tu nemam dilemu.

Vrsni su patolozi igre šta-je-mislio-sa-tim-što-je-rekao. Nikad ne primaju nečiju misao onako kako je rečena. Ne. Jer to je nemoguće. Samo one znaju šta je neko mislio sa onim što je rekao. Doživotni psiholozi-patolozi. Amateri. Priučena škola na mekim povezima.
Ukus im nije vredan pomena.

Tri milijarde minđuša. Ko uopšte priča o plemenitim metalima. Raritetima. Unikatu. Ne ne. Lepa paleta svih color modela, te svaki naredni trend prate spremne ko zapete puške. Nema da manjka visećih zujalica oko glave. To što u glavi ne zuji ništa…šta mari. Nadoknadi se to na ovaj način.

Skupljačice plišanih meda, ne bi li svoje patološke majčinske instikte bar malo skrenule sa muškaraca. Koje uredno zovu mico, mili, cakili i sličnim lililili imenima, čija frekvencija je opasna po slušni aparat.
A da, vole i one infantilne cici-mici čestitke sa kojekakvim šarenim medićima što se ljube, ili trljaju jadni jedni o druge. Kad ugledaju te čestitke po knjižarama (samo zato i ulaze u njih), naprave onu facu, koju ja složim samo u slučaju jedenja lošeg limuna.

Vole šušušuškave materijale sa čijim intenzivnim nošenjem bi se svačija koža osula ko čirno polje. Ali ne i njihova.
Kako to? Lepo.
One su opasni kolekcionari i svih mogućih mazalica za/protiv bora, čireva, pega, otvrdaka, zatezanja, opuštanja…Mislim da imaju čak i lek protiv raka negde u svojoj opasnoj kolekciji nesesera, koji su razdeljeni po oblastima. Lakovi, senke, karmini, kreme, veštačka pomagala, veštačka odmagala…NeSERI nesesera koliko oš!

Gaće. Kinesko rasplodno polje svih mogućih bakterija.

Čarape. Samo ako na sebi imaju medvediće. U istoj su fioci sa onim za flert. Rupičastim. To im je jedina sinteza koju mogu da podnesu.

Ili je to samo hendikep JEDNE fioke.

« Previous PageNext Page »