Monatsarchiv für March 2007

 
 

Defloracija

Sletela draga žena u taj famozni NewYork i javlja se danas užurbano na Gtalk-u. Prvo ona uvertirna pitanja, o letovima, zdravlju, ko koliko ugrabio sna i slično. Sve proteklo ko i svima. Odlično. Imanje tri prazna sedišta pored sebe, te možeš skroz da ležiš i prespavaš let je specijalan user (od glagola usrati). I dok ja pojma nemam gde mi dupe gde glava od posla ona ispaljuje najbolje objašnjenje novog sveta koje sam do sada čula u životu.

- Kakav ti je utisak? Kakav ti je prvi doživljaj NY? Kakav ti je doživljaj bre uopšte?
I sad. Znajući njen slikarski način doživljavanja sveta, očekujem tu neko specijalnu obojenost i poetiku izraza, ali ženetina briljira:
- Ma znaš kako ti je to. Hm. To ti je sve isto ko da si u Srbiji, samo što svi pričaju engleski!
Ma tako se to bre radi! Dobro ti je sa samim sobom gde god da si, ali eto sad samo svi pričaju engleski!

I dok njoj sve isto, meni neko vakum vreme.
Vakum glave i vakum stvaranja.

***

Kad se završi jedan određeni serijal, slika, skultpura, crteža…, ostane ti nešto bljutavo u ustima, ko kad zasoviš poslepodne, a nisi planirao. Nit znaš šta bi tad sa sobom, a kamoli šta bi sa drugima. Pljunuo si šta si imao, porodio se bez širenja nogu, uživao do stepena koji negde i meni nezamisliv i onda sledi ono glupo pitanje:
and now, what?
Pa tumaranje od par meseci.
Vakumiranje i odlaganje. Zimnica ideja.

I pre ili kasnije se uščešeš. Tu nema navijanja.
“A sutra u pet ću opet da smišljam ovo i ovo. I onda ću ovo i ovo da pretačem u ono i ono”.
Pa ne ide baš tako. Što bi rekli domaći mi: toga nema ni kod mame!

Servira se isključivo kao padanje na pamet direktiva s neba (o kom pisah), ili pravi lov iz zasede.
Tresne u glavu i vakum počne da popušta.
Ovu glavu.

Počela skice.
Demo dalje.

***

PS. Za Džidžu.
Ispunjenje neke meni totalno tupave serijske igre te samo prepisujem:
Krhko, vrisak, bol, izbor i sreća.

leti leti leti leti

Još jednu ženu da odapnem prekosutra na istočnu obalu, pa da stanem međ njih u ovoj Srbijici ko da je centar sveta.
One meni jesu sigurno.

Kupila je kineske kofere, luftira ih na terasi, smrde u pm.
Naravoučenije. Kupovati ih samo ako ste jako sigurni da idete u jednom pravcu.
Ona nije sigurna da je forever forever, ali vredi riskirati, jer tko leti, vrijedi.
Ima i na istočnoj obali kineskih kofera, ne sumnjam. Stigli su pa vala svuda. Mada sumnjam da stvarno onoliko smrde.

Jedna je svoje arhitektonske ideale odnela u Moskovsku zimu, a ova pakuje slikarske u kineske kofere do New Yorka.

Petnaest godina su uz/pored/za/protiv/kod mene i ta elementarna funkcija im je etiketirana za vascijeli život.
Kredibilitet koji se ne kupuje ovim piskaranjem.

I vrijede. Zato i lete!

INSPIRE DESIRE FIRE I SVE NA RE

Inspiracija u umetničkom stvaranju dođe mu ga često kao ono “palo mi na pamet”, “palo s neba”, “obuzelo me”…i sve druge slične definicije opsadnog stanja! (Čim pomenem reč opsada, pada mi na pamet Petrovićeva knjiga Opsada crkve Svetog Spasa, koju vrlo volim). Po wikici: Inspiration in artistic composition refers to an irrational and unconscious burst of creativity.
Ali više volim misao Gustave Flaberta koji se žalio u pismu jednoj prijateljici:
- Govorite mi o svojim obeshrabrenjima, a kad biste samo videli moja! Ponekad ne mogu da shvatim zašto mi ruke ne otpadnu od umora, zašto mi se mozak ne istopi. Vodim strog život, lišen svakog spoljašnjeg zadovoljstva, a održavam se samo nekom vrstom stalnog besa, što me ponekad tera da ronim suze nemoći, koji nikako da se smanji, volim svoj posao ljubavlju koja je suluda i izopačena, kao što asketa voli košulju od kostreti koja mu grebe trbuh.
Biti inspirisan i nositi odgovornost. Hm. Divno li je. Ali avaj. Teško li je. Pa malo malo, neki silni kreatori, neki silni stvaraoci, te kanali ove energije, te medijumi one energije, inspirišu li ga inspirišu. Svi vuku izgleda sa pravog izvora, ali kad se treba stati pred streljanje publike, onda se upire prstom uglavnom u prazno ili eventualno TUĐE govno i glasno se kaže: ma nisam ja majke mi! Ja sam samo prenosnik xy energija. Ma do mojega!
Ili stvaraj ili pucaj. Zakoni termodinamike su vrlo jasni.

Nekad si lepotu mogao da meriš metrom i odnosima brojeva. Pa se tu dodao šestar i lenjir. Pa poimanje prostora. Pa se smenile razne druge dogmatike. Danas estetika vrlo usko vezana za količinu silikona u organizmu, i naravno, saldo u banci. Oh, vidi što je lepa muza moja! (Ma šta mari što je i ona smrtna). E često se pitam, gledajući oko sebe tete sa raznim plastičnim pomagalima u sebi, trune li to u grobnici sa njima, ili na vreme povade sve te dodatke, ili je to još premlada industrija estetike, pa nije dovoljno statistički istraženo, ili da budem grublja, nije ih dovoljno pomrlo, da bi podatak bio verodostojan? Ili ja postavljam suviše pitanja?
Nego, inspire me…skrećem s teme ko prava.
Buni me taj psihološki odnos svesnog i nesvesnog, dabome. Neki raniji utemeljivači psihologija stvaranja, su poradili na tome da ti modeli dotoka inspiracije, informacije ili čegagod, budu jako tajanstveni, i da čovek stvarno bude samo prenosnik nekih dubokih istina iz nesvesnog. Nego. Postoji li garancija da će umetnočko delo na kanalu nesvesnog, biti na samom izvoru, i nepogrešivo? Paralela, da li je i nesvesno nepogrešivo, jer svašta smo mi tamo turili…itd. To nesvesno, mora da je neka moć!!! Ali, nesvesno nije nikakva moć. Ono je ništa drugo, do mesto gde se dešavaju određeni mentalni procesi. Nesvesno, što kaže Arnhajm, jedan od boljih tumača psihologije stvaranja, nije imenica, već atribut mentalnih fenomena. Ono nam kazuje da li ti fenomeni postoje, ali ništa nam ne govori o prirodi samih fenomena.
Te pucanje.
“Zašto na primer, nesvesno umovanje može ponekad da reši problem koji se opirao najupornijem svesnom naporu? Po mom mišljenju, svesno umovanje ima tendenciju da se prilično kruto drži izvesnih obrazaca koji mogu da siključuju posebne veze i razdvajanja nužne za rešenje problema. Iz razloga koji nam nisu poznati, ti unapred smišljeni obrasci kao da se razrešavaju ispod praga svesti i time dopuštaju slobodniju igru privlačenja i odbijanja između elemenata problemske situacije. Nesvesno umovanje, međutim, ne bi moglo da obavlja tu oslobađajuću funkciju ukoliko sveni um nije podrobno pripremio teren.” R. Arnhajm
Ili u prim. prevodu by me:
Ajmo gosn. svesni, dajte malo reda u neredu.
Sito i rešeto.
Ima tu i kukolja.

I za danas
Jean Dubuffet