Zlatna pravila vikenda
PETAK
Kupiti roza kišobran.
I vodene boje.
Ne slušati vremensku prognozu. Čak i onu napisanu. U njoj se nikad ne spominje sparina. I da je donji deo leđa, onaj tik iznad guzice uglavnom okupan u znoju. Vodi. Muci u kojoj se poznaju junaci.
Redovno piškiti. Zarad balansa tečnosti. Mozga. I bistrog pogleda.
Biti strpljiv sa kupovinom piva na koncertu. Ne gubiti živce zarad dve točilice koje ne mogu da opsluže pomahnitale muške i ženske pripadnike planete dokopane neradnog dana. I sporih konobara. Sporih what? ZaLičio mi sav onaj svet kao uglavnom redovono uposlen. Izmučen malo. I dosta poodvaljivan. Od svega. Primetiš to samo kad rasveta opali po masi. Sve u svemu koncert Koopa. Očekivano dobar. Na neočekivano otvorenom. Sa neočekivanim zakašnjenjem. Sa očekivanim odsviranim hitom. In the heartbeats. Sa klavijaturistom kog krasi zanimljiv stajling. Nije transvestit al nije ni kodeks garderoba. Ne zna se šta je al je dobro. I smešno. I malo bolesno. I malo sexy. Majičica na bretele, tanke tanke, preko onih ramesnica, u kombinaciji sa vrućim teksas pantalonicama, ispod kog sevaju crne hulahopke. Bez da liči na ženu. I bez ambicije da liči. Na išta. Al zanimljivo. Kontrabasista u beloj potkošulji kao čeljade kog scena voli. Omađijam sa onim predmetom pred sobom. I ja omađijana. Zvukom. I nako. Vozanjem. A piškilo mi se. Jako. Trpeljivost je majka svih uspeha. Čak i bešike.
SUBOTA
Ne slušati vremensku prognozu. Čak i onu napisanu. Čak ni onu gledanje kroz prozor.
Kupati se sa decom. Dobro se nasapunjati. I ne pokvasiti kosu. Objasniti razliku između beba i velikog stomaka generalno. Muškog i ženskog.
Upoznavati se. Dopustiti da te ljudi nahrane. To ima poseban šmek. Ko i vino.
Ne voziti se bez kacige sa pogrešnom procenom vremenske prognoze. Al slušati NN lica kako praše rok hitove. Pubertetski. Otpevati sa velikim sentimentom svaki song. Zarad sećanja.
Treskati istinu na astal uz svaku kafu. I sladoled.
Gledati reprizu teniskog meča u polusvesnom stanju. Bolje je. Ne radi nerviranje u 4 ujutro i da oćeš.
Ne očekivati. Ni čekati.
NEDELJA
Dopustiti drugima da te gledaju dok spavaš. I da te što pre žele u budnom stanju. I začepe ti nos da se probudiš. I budeš srećan. Malo mamuran.
I piti kafu bez osećaja konačnosti. Iako ga negde dobiješ. Usput.
Ne razočarati decu. I data im obećanja.
Preseliti se u svet o kom ne znaš ništa, al je prijatno. Domaćinski. I slušati priču žene čiji problem ti može izgledati smešno lako rešiv. Ali znati da je za nju možda zauvek nerešiv. I prihvatiti to bez potrebe da to menjaš. I osudiš. Ali ne razumeš. Bar ja nisam. Vizura je čudo. I vapitanje.
Samo slušati.
I teta na stanici u providnoj crvenoj bluzi kroz koju su se videle njene nabrekle sise. A žena u godinama. A bez grudnjaka. A pristojne cipele. U žurbi. Šta li radi? Čime se bavi?
Je li srećna?

“Sa klavijaturistom kog krasi zanimljiv stajling. … I malo sexy.” Pošto sam bio na koncertu, volio bih žensko objašnjenje šta je tu bilo sexy (bez da me napadneš da sam izvukao riječi iz konteksta). :D
Propustila koop. Radila. Nikada ih nikada necu prezaliti. Ostaje mi samo da ih napanjim na mp3. Eto.
Shejtane, to objašnjenje će da izostane. Iz jednog prostog razloga, što i da napišem ne znam kakav esej, ne znači da će moj doživljaj nečeg kao sexy, tebi ili bilo kome imati smisla.
Kujna. Da budem iskrena, ne znam da li si propustila specijalan spektakl, jer to bio nije. Ali, bar eto ne bi radila. I napanji.
vidim imala si bogat i sadrzajan vikend. ustvari imala si vikend : petak (popodne), subotu i nedelju….hm zavidim. mislim, dobro je imati te vikende s vremena na vreme. ah! hvala ti sto si me podsetila kako to izgleda.
u potpisu:
danas cangrizavi wtf
što čangrizavi?
ma pusti. sve mi se danas prikupilo. gomilalo i gomilalo…i danas cu etotako da EXplodiram.ali samo po kancelariji, necu da prljam normalan svet.
lepo bas.. :) a, koop, daaa, daleko od spektakla..
Nikuda bez grudnjaka!
ma nikuda bez sisa!
a taman sam pomislila da sam jedina lujka kojoj je klavijaturista nekako cudno bas sexy.. i kako pa sad to nekome objasniti…
Ja odma na samom koncertu bila razrešena dileme da li je bolest ili ne. Imala većinu glasača da sam pod libelu. Ne. To se stvarno ne objašnjava. Čak i kad neko nema simpatični outfit. Kad je prosto jednostavan, normalan i “nako”.
Kontrabasista je bio seksi. Klavijaturista? Čudan, ali ne neseksi, ne znam. I ja sam zbunjena:) Pevačica je bila kao raspevana lutka. Malo nestvarna.
Koncert je vredelo čekati, stajati duuugo, posebno kad ti drugi čekaju na pivo, ali spektakl nije bio, istina.
A vikend ti je bio sjajan, definitivno:) Slike sam poslala veseloj “Fredi”, valjda ih je videla… i forwardovala:)
Prijehalo sve Emanuelle, hvala vrlo vrlo. I zahvali se tim “drugima” što čekaju pivo :)