„Ne mogu ja nikome da pokazujem put. Ni samom sebi. To što sam uspeo da dođem u šumu, na više načina je pre sticaj srećnih okolnosti nego budnosti. Pao sam s bicikla u pravom trenutku na pravom mestu.“
Nisam čestito ni došla a već bi da idem. Moje necivilizovano JA kaže tako.
Što se uvek kaže moje drugo JA? Možda je u ovom slučaju moje necivilizovamo ONI. Ili možda i nije moje.
Možda je i moje necivilizovano TI?
Po povratku shvatam da se nikako ne uklapam u bioprognozu. I neduvanje vetrova. Ne uklapam se u red saobraćaja. Kilometarski. Sa klimama i otvorenim prozorima. I raznim sunčanim naočarima (polomila sam svoje). I raznim naočarima za vid (izgubila sam svoje). Ne uklapam se u nalakirane nokte na nogama. Taj stepen papkarske estetike ne razumem. Al ajde, toliko o kulturnoj evoluciji od pećine i Egipta pa na ovamo. Ne uklapam se u zvuk telefona. Ni u raspored godišnjih odmora. Ne uklapam se u „Dobar dan, kako možemo da Vam pomognemo“ ton. Izričito me još više čine divljakom TI.
Ne uklapam se u „dress code“ civilizovanog naslednika svog necivilizovanog pretka. Kaže lepo čovek:
„Bez tebe nikad ne bih uspeo da dovučem ovo drvo do logora, kažem mu. Ti si jedna od najvažnijih kocki u ovoj igri i nisi ti kriv što si los i što ne možeš da koristiš alat. Taj voz je otišao pre više miliona godina. Tada su se naši zajednički preci razdvojili i svako je otišao na svoju stranu. Oni koji će postati moji preci okrenuli su se fascinantnom svetu alata i fine motorike, a oni koji će postati tvoji preci krenuli su drugim putem. Tako stoji stvar. Sa ovom pameću se možda može reći da je trebalo bolje da razmisle, ako ko je mogao da zna, a ja mislim i da je vama losovima relativno dobro.“
Citati iz knjige Dopler.
znala sam da mi je odnekud poznat citat, ha. omiljeni iz doplera: ‘sve sto je ljudsko meni je strano’ ;)
Ha :) Moji omiljeni:
O januaru nema šta mnogo da se kaže.
Dosađivanje je podcenjeno.
Spontano nastavljam putem kojim se redje ide, mirnog sna…
Krochimo bolje, vidimo dalje.
Izbor je podcenjen.
Da, izbor jeste stvarno podcenjen.
Jel moze recept za te spagete sa rukolom iz prethodnog posta?
Može ali je neka odokativna metoda. Znači recept ne postoji.
Pravilo se za nas dosta, tako da je kila mešanog mesa, pola-pola odnosa u igri. Kao osnovni sastojak, ako hraniš mnogo muških :) Ako ne, onda je pola sasvim dovoljno, možda čak i manje. Kombinacija je ljuto slatka. Tako da, sve lepo tava, pa jedan crni luk, pa belog pa dinstanje mesa, pa bibera, pa tajlandskog karija (ne klasičan kari koji se koristi kod nas, drugačiji je ukus. gde ima da se nabavi, pojma nemam, ovaj donešen iz postojbine istog), ljutog karija. Pa sve nako malo soli. Pa mladog sira unutra. Pa to sve tako šta imaš lepo zaljutiš, ali da se ne ubije taj kari šmek. I onda špagetonke, pa taj mesnati preliv. Preko malo parmezana, ali malo. Gomila rukole, sveže, i odozgo slatko od šumskog voća. Boje takođe budu super. A ukus da ne pričam :) Ako preferiraš te ljuto slatke kombinacije.
Eto.
Nikad od mene kuvar po receptu neće biti.
Ja bih izostavila meso i sir, volim simple. Ovo na kraju (rukola & slatko) deluje interesantno
Probaj onda tako, ali da uvedeš u sve to neki ljuti sos. Bude super.
Da, ljuto mi je super
“Ne uklapam se u nalakirane nokte na nogama”
Ovo ne uklapanje ti je carsko…Nisi jedina :-)
Znači ima još sugrađanki, sustanarki on the planet, koji imaju čisto ispod nokata, što bi se reklo :)
:-) :-) :-) проба
Opiceno zanimljiv nacin razmisljanja tog Erlenda.
Ja mislim da je sasvim na mestu :)