POD NOSI SE.
Dalo mi drago biće uputstvo za napuštanje klimatizovanog poslovnog objekta: “Ako ideš polako i misliš pozitivno, sasvim je podnošljivo. I ako ne trčiš za autobusima.”
Ispunila sam sve tri stavke. S tim da sam se najviše patila sa idenjem polako. To se tešim da nikad, možda ni pod stare dane, neću biti onaj smor-spor šetač što smeta biciklistima i vozačima rolera. Do tad će se sigurno izmisli i neko novo prevozno sredstvo. Krila bi bila sasvim okej što se mene tiče.
Sasvim je podnošljivo?!?!
Dear friend, izgleda da nam se termin podnošljivost jebeno razlikuje!
Ali. Ovaj grad ima šta?
Tone radnji. Butika. Knjižara. Raznoraznih ćoškastih zastakljenih uzimača para. Opremljenih klimamaaaaaaaa! (Obratiti pažnju na ježenje bradavica).
Radnja levo. Igračke. Šta zna teta šta ja tražim na odeljenju za igračke. Ajte molim vas. Žirafa na naduvavanje. Naravno, pa sve žirafe ovog sveta se naduvavaju!!! Konjić koji cupka napred nazad, klateći neko dete sa plavim šeširčetom, dok mama pretura po odeljenju. Ma i ona je na hlađenju samo neće da prizna. Sve mi je malo. Zaključih. A ni roza ne volim.
Pravac dijagonala u IPS. Na prizemlju se prilično šokiram onim cica maca poklonima. Kravicama, ovcama i tako nekim raznoraznim privescima za ključeve, ali što su mi danas bili zanimljivi. Na celih 25. Baš lepi. Da treba da idem na proslavu nečijeg punoletstva, odma sam mogla izabrati.
Nalevo. Knjižara. Po mom ukusu. Tu se već zdravim s ljudima imenom. Pitanje za zdravlje. I naslove. I impresije. I pokoja lopata sarkazma. Volim svoje prodavce knjiga. Obojica imaju bradu. Jel toplije s bradom na licu? Danas sigurno jeste, nego onako, inače pitam. Ako ima ko bradat da čita ovo, molila bih za odgovor.
Frikomov frižider tik ispred.
- Da li bih mogla, molim vas da pogledam ove sladolede, koji su vam skroz na dnu?
- Svi su vam izloženi sa cenama. OVDE!
- Ah. Izvinjavam se. Dobro, onda evo vi zabodite glavu. Sebičnjaci jedni. Glavati.
Prolaz preko pijace. Koju peru. Ta mirisna isparenja poklanih kokoši, neprodatog sira, raspadnutih breskvi pomešano sa divnim betonsko usijanim šmekom, baš ima smisla. Budi apetit do mojega. Sladoled, na pola pojeden (presladak) kanta!
Vode! Vode! Vode!
Market. Pravo. Voda i ladno pivo.
S tim u rukama je već malo poteško kretati se (kad se pretera sa količinom i vode i piva), pa se odatle put do kuće nastavlja u onom “podnošljivom prijateljskom” maniru.
Ladna ness. Gaće. Disanje na škrge. Polumrak (Nisam prijavila, ali roletne sam popravila!) I lepljenje ruku po tastaturi.
E sad je već podnošljivo.
Хеј бре, па ти сваки час пијеш пиво. Има да завршиш на рехабилитацији. Као Бритни Спирс.
Ala tebi časovi čudno teku :)
I ja u gaćama:). Živeli razgaćeni dani.
Telefon ne radi, 064 mreža u prekidu. Al zato net fercera:))
Hm. Meni telefon radi. Ali je sve na silent, tako da pojma nemam kakvo je radno stanje :)
Kujna, najviše volim to gaćno stanje, ali kad se komšije zamisle, i temperatura pređe neki civilizacovani prag, pa svi pootvaraju vrata prema stepeništu.
Nije valjda da otvaraju vrata? To me je uvek čudilo. Kad krenu da se mešaju mirisi od ručka na stepenicama, čorbe+pasulji+ pržena piletina. Kanda je ovde kod nas, na sremskoj strani hladnije pa nema te potrebe. Evo baš je počeo neki prijatan vetrić da duva.:) Telefon i dalje ne radi. Glupi mts.
Redovno, se pitam, vraćajući se s posla…jbt, ko može da puni sarme na ovoj temperaturi. Ili prepečinje slaninicu!
A ja se pitam na poslu, kad krene da nam vonja iz mokrog čvora, jbt ko može na ovoj vrućini da jede kiselog kupusa. Bolje reći radioaktivnog kupusa. Mislim, posledice su iste.
A ja poznajem ljude koji prepečinju (koji glagol, uh) slaninicu. Sve sa jajima.
Na bivšoj gajbi, iznajmljivala sam kuću, imala sam familiju u dvorištu. Zvali smo ih smogovci. Ili više nisi mogao da izmisliš ime za te količine svinja koje su se jele u sedam ujutro. Kad krenu da prave roštilj, ooooooo bože…očekuješ najmanje jedno pedeset ljudi na mesištu, a ono familija uža. Pola osam ujutro, tepsija i dve kile mesa pečenog. Za doručak!!! A kad prave zimnicu!!!
Čoveče, ako jedu svinju za doručak, šta li jedu za ručak?
Mi imamo službeni list u komšiluku, koji svakog petka prave kotlić u pasažu. Zamisli, usred centra oni ti nalože kotlić!
Pravi uvod u glasačko telo Srbije :)
Nego mali update. Spomenuh da sam popravila roletnu. E pa sjebala sam je!!!
Moje su sve roletne sjebane. Jedna je pala i stoji na dnu u ramu prozora. I tako već godinama. Druga ne može da mrdne, ni gore ni dole. Uglavnom ne mrdaju kad malo bolje razmislim.
Šta ti je postojanost materijala :) Na habanje :)
a sto si dirala te roletne?
Hoces da umrem od vrucine s istocno-juzne strane s ranoga jutra :) Moralo se popraviti, da idu gore dole. Ali eto. Zajeb. Otvarace im se grudni kos i sutra.
Pod nosi se lako kad nemas dupli tovar
povodom onog prepečinjanja: moja mama “zapica” musaku:) (od zapeći)
Eh. Tovar. Pa sad :) Kad bi se to racunalo samo x2, bilo bi jos dobro. To je puta radost…a na to vec temperatura bezi u cosak :)
Dje si Janis!!!
Hahahaha, ZAPICA. O koji dobar termin :) Pozdravi majku za to.
Sa bradom isto kao i bez. Čak i bolje od svježe izbrijanog lica, jer je takvo osjetljivije, pa kad znoj krene da se sliva niz lice, pomiješan sa prašinom i izduvnim gasovima autobusa i kola, pa se lice upali i zacrveni, brada djeluje kao super rješenje. ;)
Shejtan, pomislicu da sve nesto trcis za nekim izduvnim gasovima, iza autobusa ili kola :) E takav sam utisak stekla, ali hvala ti sto si se kao jedini nosilac brade odazvao na davanje meni vaznih informacija :)
Ne trčim, naravno! :) Ali, ipak hodam ulicama ovog grada, ako ništa drugo ono u potrazi za nekom pekarom, hamburgerdžinicom, palačinkarnicom, restoranom, bilo čim da utolim glad u radne dane, tj. sate. I nisam stalni nosilac brade, povremeni, odnosno naizmjenični (nije suprotno od jednosmerni), tako da znam obje strane. ;)