Muzika u advertajzingu.
Dovedeno do čiste umetnosti.
A nisam li ja vama još rekla baš ništa o Nils Petteru Molvaeru?
Pih kaka sam sebična.
Kako li sam samo mogla ceo dan da ćutim i da ne kažem da se bolesno radujem tom trubaču? Ima tu patologije, ozbiljno.
Znate, kao i u drugim delovima života, knjigama, filmovima, ljubavima, postoje tačke X (knjige, filmovi, ljubavi, vina, iskustva, noći, bolesti…) koje dele život na pre tog X momenta i život posle tog X momenta.
Tako mislim da je i sa muzikom.
Postojim ja i pre otkrića NPM-a, ali i te kako postojim posle njega!
Ova verzija after je definitivno bolja. Kao doduše i u svim verzijama after, koje ste ikad imali prilike da vidite po žutoj štampi.
E sad jedna anegdota za te verzije before and after, a tiče se naravno kreativih mi kolega širom sveta.
I opet ima smisla, smisla, smisla.
Elem. Branding Amsterdama su radila dvojica sjajnih momaka, kreativaca, dizajnera, pojava, znanih kao KesselsKramer i uradili su to sjajno. Između ostalog, dobili su i zadatak da urade brending jednog niskobudžetnog hotela (Hans Brinker Budget Hotel), koji je u samom Amsterdamu poznat kao potpuni treš, u kom se spava jedna noć, iz kog se jedva izvlači živa glava od količine pubertetsko studentskih testesterona, hi pomagala, alkohola, druženja i slično. Amsterdam, znate već na šta mislim.
E sad. Kampanja je naravno bila vrlo low budget, i moralo se odigrati, kako nego gerilski (Unconventional marketing intended to get maximum results from minimal resources). I to odlično gerilski. Neću sad navoditi silne sjajne stvari koje su uradili za hotel. Dobro evo samo neke, jer su šta? Pa sjajne:
Mogli ste da kupite CD sa nasnimljenom bukom hotela. Usisivača, pijanih uzvika, glasnih penetracija, dugo budnih noći. Vrlo urbano i vrlo kreativno. Mogli ste da dobijete spakovani mali survival-sentimentalni kit, u kom se nalazila prašina tog hotela. Eto čisto, ako dobijete napad semtimentalnosti i poželite da evocirate sećanja. Naravno, to se nikako nije smelo dirati, jer bi ste odmah podobijali silne bakterije. Čak, postoji anegdota, da ljudi koji su pakovali te kesice, podobijali neke silne bolesti. Ne strašne, naravno.
Ali najviše mi se dopala priča, za ovu priliku, da su rađeni i ads, koji su koristili tehniku before and after. Naravno, ulazili bi ste u hotel kao zdrav i prav građanin sveta, a izlazili, s modricama, malo podbuli, ošamućeni, raščupani…malo pomerene vizure, reklo bi se.
Naravno, evo nekoliko radova rađenih za tu priliku, od gore navedenih sjajnih momaka. I još.
PS. Nemojte da se zbunite, što im sajt jednom učita jedno, drugi put se tu pojavi nešto drugo. Samo se jako dobro igraju. Moram priznati.
Poente nema. Idem da slušam NPM-a u nedelju, pa ću sabrati svoje before and after that x. To valjda nije sebično.