Svakodnevna vizuelna komunikacija ili obucite šorts da bi vas razumeli!
Iskreno rečeno, na ovo pisanje me inspirisao Neutrino, sa svojim novim postom o modnim trendovima u sred Londona. Naravno da je iznenađen, kao i svi mi kad pristignu neki novi „krpica“ talasi.
A sad malo suve teorije kojom se već duže vreme bavim, a držaću se i dalje vizuelnog. (Da znam nešto o teškom naoružanju, oplela bih verovatno po tome. O kuglanju ću kroz neko vreme, pošto sam i sinoć posetila kuglanu.)
Vid’te vako.
Posetite bilo koji šoping centar (a svi ih posećujemo) ili izađite prosto na ulicu. Hodajte. Verovatnoća da ne naletite na neku grupu mladih ljudi (kad kažem mladih mislim na sve generacije, pošto svi mladost kupuju krpicama) koji su obučeni kao jaje jajetu, je ravna ama baš nuli. Oni nose iste brendove, oni nose iste oblike pantalonica ili u ovosezonskom talasu šortseve. Što bi se reklo po seljački, furaju isti fazon. Naravno, tu su još mnoga druga simbolička obeležja, mimo šortsa. Ah. Pa ne može samo šorts da obučeš pa da budeš DOBAR. (To je malo para zarađeno na tvojoj slabosti. Ček da ti uzmemo još.) Uz šortseve se fura ova majica, ova štampa na majicama. Pa ovaj oblik kape. Nikako, ali nikako model čizama od prošle godine ne pristaje sad novootkrivenim nogicama. Nemoj da ste ludi. Moraju nove. (Sad ste već poslušna gomila, a mi smo bogatiji, zbore vlasnici. Možda čak i samo jedan vlasnik, ko će ga znati).
I sva ova obeležja koja mi tako uredno natakarimo na sebe, nisu ni blizu samo puki materijal koji nas štiti od hladnoće. To je jezik sa kojim mi komuniciramo! I to vrlo vizuelno.
Ovo s „krpicama“ i modom je samo najbliži primer vizuelne komunikacije, ali u našu potrebu da se RAZLIKUJEMO i PRIPADAMO su uključeni svi proizvodi ovog sveta. Ne samo krpice. Tu je uključena i muzika, tu je važno šta čitamo, koje restorane posećujemo, pa ide sve dotle, gde ko ide leti da odmara ili eventualno skija!
Koliko god da postoje grupe koje jako žele da slušaju muziku koja je toliko „drugačija i nova“ od drugih grupa, što bi se reklo „ne slušam ono što slušaju svi“, toliko postoji i nezajažljiva želja da pronađeš osobu koja sluša istu muziku kao i ti! Da li je to potvrda supstvenog ukusa, „ličnog izbora“…?<
Nikako ali nikako nije dovoljno da se upozna ta druga osoba ili cela grupa, koja eto samo slušaja istu muziku kao i mi. Ne pobogu!!! Oni moraju, da bi bili stavljeni na našu ličnu lestivicu vrednosti, posećivati ista mesta kao i mi, moraju čitati iste knjige, i naravno, manje više družiti se sa istim ljudima.
Svakako, da ne zaboravim, bilo bi jako poželjno da pripadaju i istim političkim partijama.
E sad da li sve žene koje ove zime budu nosale šortseve glasaju uopšte, ne znam, pogotovo ne znam da li glasaju za istu partiju, ali znam sigurno, da im je kritički sud, negde malo pojeban kao i svima nama.
I da, znam da im je sigurno i ladnjikavo.
I tako se taj identitet go i bos, šeta ulicom, malo obolelih jajnika, neprestano se razlikujući i pripadajući, razlikujući i pripadajući…
Kad sam uso u pubertet i kad sam poceo da se interesujem i za neke druge stvari interesantne mladima, jedno od prvih pitanja mami bilo je:Jel hladno zenama u sred zime, kad su u suknji?
Ni dan danas mi nije jasna moda i modni trendovi na minus 10 i vise…
Gledam jednu super zensku, prosle zime kako nabada sa stiklama po najvecem ledu. Ne mogu da se nacudim kako moda maltretira pojedince…
Jeste, jeste i sto puta jeste. A ja sam mislila kako se zaboga, RAZLIKUJEM samo zato sto sam se oblacila u crno i furala Sepulturu. Tugica jedna.
U mom gradu, nose se tetovaze. Ako imas veeliki stomak (da te bolje pojedem) , onda ide sto manja, sto njeznija tetovaza: tweety, mala zaba, cvjetic, kurcic-palcic. Muskarci opet furaju svoje rodjeno prezime, goticom, of course. Veoma korisno kad se u gluho doba probudis na cesti, ne znas ni gdje si , ni ko si. Pogledas ruku: aaaa!
Deda. Kako si ti znao da si ušo u pubertet?
Ja sam uvek ocenjivala po tome da su mi drugi govorili da sam tamo…ali lično, nikad primetila nisam neku razliku :)
Zijan…i ti crno?
Kad prebrojim sve mislim, ah, baš nas je bilo malo. A ono omanji milion :)
Ja sam dobila od kolega s posla survival kit, zarad toga ako se probudiš na cesti ili u ovoj Vojvodini u nekom jarku, nako mrtav pijan…ili eto slučajno se tu probudiš…a survival kit između ostalog sadrži specijalno plastificirano ime mi i prezime sa adresom za taksiste. Častili me za trideseti. Pa sve cenim, da se ne moram tetovirati.
Ali ako se ikad i budem tetovirala, ima da raspalim JNA i neku godinu!
Ma da, ja sam ti bila koka u crnini, furala se strasno. I sve mislila da ovakve kao ja, na svijetu nigdje nema.
Za JNA tetovazu, gledaj da bude ona starinska zelenkasta, pa istackana. Bio bi fazon da uz nju ide ime , recimo: Milan. Pa prekrizen, ispod pise: Dragan. I slicica golog muska, sta fali. Mada oni nisu estetski pogodni za golotinju. Mislim, ne. Raspricah se ja ko velika.
Pa kad su pocele dlacice da mi rastu , da mi mutira glas, i kad sam shvatio da pored fudbala ima lepsih stvari u zivotu, a to je podrazumevalo veliko interesovanje za devojcice…Valda tako nekako…
evo ga jedno zapažanje iz (dugogodišnjeg) iskustva: najbolje prolaze oni koji se priklone kolektivu-grupi. za većinu je najlepše ono što je najneupadljivije. dakle, yes za primitivizam, glupost, neotesanost, vizualnu papazjaniju, degutantnu i neprikladnu garderobu i no za ukus, odmerenost, naročitost, direktnost, iskrenost, krotkost, rečitost i učtivost. to ti je tako il nikako.
starac sinadin od 100 ljeta
mada moram da priznam, i mene ganu nekad te stereotipne fizionomije, te isprazne i uobičajene lepote. nije to loše…
Sinadine starče, mudro zboriš, no pitanje je sad šta je to “najbolje”. Linija manjeg otpora isto vodi do nadgrobnog spomenika. A ja o ovom fenomenološki. Možda bar jedna sačuva jajnike :)
To o cemu govoris, to priklanjanje trendovima koji bi trebali da te oznace na neki vec nacin, neki prerastu sredinom srednje skole, a neki nikad. Ljudska potreba za pripadanjem gotovo je jednako jaka kao i potreba za individuacijom ( u svakom smislu, pa i fenomenoloskom). I uopste nije lako naci meru, ako o njoj razmisljas. Zato su najoriginalniji oni ljudi koji furaju fazone koji im odgovaraju, kad im odgovaraju, bez narocitog obracanja paznje na da li je to IN ili je OUT, i kojoj grupi ces liciti kao da pripadas ako napravis odredjen izbor. Pitanje je naravno formiranja sopstvenog ukusa, za sve, umesto slepog prihvatanja ukusa koji diktiraju modna industrija, muzicka industrija, knjizevna industrija, bihejvioralna industrija:))) A za to, mislim, ne treba biti nista drugo do dovoljno samosvestan, da bi znao ko si bez da se poredis sa ostatkom sveta. Poneki ljudi svoj identitet baziraju na vrednosnoj ili pojavnoj slicnosti sa drugim ( tudjim) identitetima, ili pak na razlicitosti. To je kao kad jedan narod svoj nacionalni identitet prepoznaje iskljucivo u odnosu na nacionalni identitet nekog drugog ( recimo omrazenog mu) naroda. Hm, jeste, aludiram. Sve je to isti sindrom. Nadjes imidz pa se uklopis u njega, s predumisljajem. Vrlo patetican nacin da se prikriju kompleksi koji iz toga prosto vriste.
Inace, sorc zimi? Ja ga redovno nosim u stanu, buduci da ovde greju kao da nema sutra:))) Za napolje praktikujem topliju odecu. Poneki trend mi se bas svidi, pa ga prihvatim, poneki ne mogu da smislim. Kako kad.
Ako se o krpicama radi, covek pre svega treba da nosi ono sto mu stoji, a ne ono sto stoji drugima. na koje bi on hteo da lici.
Ok hajde sorts iako me strasno iritira taj speling:)
Vizuelna komunikacija se isuviše približila verbalnoj. Skoro pa su jednake. To ti je ono kad prvi put vidim osobu odmah otprilike znam sa kakvom pričom mogu da nastupim, o kojim temama da pričam…Retko pogrešim u proceni.
Najprije, zahvaljujem na linkanju – eto gdje se razlikujes :-) postujes netiquette,
Onda o temi, internet je starsno pridonio tome da se i oni koji se razlikuju osjecaju kao da pripadaju. Jendostavno, ako ti je uvijek islo na zivce krdo oko sebe i osjecao/la se usamljeno – sad znas da ima jos ljudi kojima njihova krda idu na zivce i osjecaju se kao ti. Pa onda pripadas nekoj grupi ljudi koje nisi upoznao/la ali razmisljate slicno. Bilo o vizualnom dozivljaju svijeta oko sebe ili neceg drugog.
I konacno, svidja mi se Sashin komentar.
mene najviše fascinira što su svi antiglobalisti obučeni isto
posle sashinog komentara nemam sta da dodam :)
mozda zlicu vegete ;)
Ha-ha. Uzmite bronhi. Lakse se dise.