Karirano čitanje

  • Kokoške su još gore. Jednog popodneva, na Huan Kalosovom imanju, satima sam pokušavala da u njima, prutom ili hranom, izazovem neki refleks. Na isti način kao i Pavlov. Ali ništa nisam postigla. Eh, da mi je videti Palvova s kokoškama! Toliko su glupave da te na kraju potpuno razbesne. Zar tebe glupost ne dovodi do besa?
  • Ne znam. Zavisi. Ako su posredi glupost i cepidlačenje, možda.
  • Ne, ne – rekla je sa žarom. – Govorim ti o čistoj gluposti.
  • Ne verujem. To je kao kada bi me kamen naveo da puknem od besa.


Čitala sam u parku. Uz kokice. I pljugu. Uz dekicu koji je toliko fino pitao „da li je slobodno“, da bih mu ustupila i krevet da spava, a sebe bih na pod. Ćutao je u svoj onoj svojoj kariranosti. I gledao ka deci. Pravi fini deka pored kog se lepo čita.
Dobronamerna i smislena karirana starost.

Retko pored koga može zaspati.
Isto toliko se retko pored nekog može čitati.

Odlomak iz knjige E. Sabata. 

-->

8 comments:

  1. bas se lako pamti, 25. September 2007, 19:19

    a je l’ se grebao za kokice i pljuge? :)

     
  2. etotako, 25. September 2007, 19:43

    Nije, baš je bio kariran :)

     
  3. bas se lako pamti, 25. September 2007, 19:47

    bas neki fini :)

     
  4. Plonk, 25. September 2007, 19:53

    mozda je izgubio partiju šaha, pa je zato bio tužan

     
  5. elektrokuhinja, 26. September 2007, 6:29

    Sabato je super. Šta taćno čitaš?

     
  6. what the fuck, 26. September 2007, 7:15

    ah ti! sedis u parku, klupa na suncu predpostavljam i uzivas, citas knjigu, karirani dekica pored tebe, deca se cuju neka u daljini…kokice, cigare…ocu da kazem…sto to volem :)

     
  7. etotako, 26. September 2007, 15:20

    Kujna, O junacima i grobovima.

     
  8. luhanor, 26. September 2007, 20:39

    Lepa preporuka, ovaj odlomak

     

Ostavi komentar: