PPK (pravo preče kupovine) ili u prevodu PAPAK
Nekada davno, u zaboravljenoj zemlji seljaka (i ovo nije stih Desanke Maksimović), ljudi su imali bašte, negovali svoj crveni paradajz, okopavali svoj krompir, čistili svoj grašak, sadili svoj kukuruz…
U svojoj avliji su imali taman koliko im TREBA.
Da zadovolje sopstvene POTREBE.
E onda je u toj zaboravljenoj zemlji seljaka, današnjim gledanjem stvari, neko postao “nisam seljak” i setio se da sve to može da se pravi i za druge ljude. Pa su onda imali više crvenog paradajza, više okopanog krompira. Sada ne samo za sebe, no i za komšije. Komšiju komšije. Za druge.
Krenulo se prodavati.
I prodavati.
I prodavati.
I galopirajućim mutacijama pravac u budućnost.
U našu sadašnjost.
U kojoj više nema POTREBA.
Sva naša društva su sve manje usmerena ka POTREBI, a sve više ka ŽELJAMA.
I ceo kapitalistički svet (potomci onog „nisam seljak“) se zdao da te naše ŽELJE potpiruje, duvajući laganu vatricu u džep.
I.
Više nije važno da se imaju stvari. Jer imanje je KRATKOTRAJAN proces.
Važno je da se ima MOGUĆNOST KONSTATNOG IMANJA ili u prevodu KONSTANTNE KUPOVINE.
Nije isto imati pare za patike. I patike.
MORATE uvek imati pare za patike, i sve veći broj patika. I cipela.
I paradajza. I krompira.
A.
Sve naše potrebe su odavno zadovoljene.
A one životne zjape prazne, ko grobnice.
One nisu važne.
Sem možda ponekom “seljaku”.
ala si ovo napisala, k’o vel’ka :)
a kad kupis nove patike, cudis se kako si mogao da zivis bez njih :)
Ili se pitaš šta ćeš sa pet pari “starih”.
je l ti to oces da kazes da sam seljak covek
i jos kao treba srecan da budem zbog toga, :) salim se, odlicno napisano, zaista. samo brate mnogo brzo pises, meni se tek razgalilo srce od one vukojebine.
I radi sve više i duže da bi zaradio da možeš da kupiš patike ili cipele ili šta god gluplje i skuplje i novije što više nemaš ni kad da nosiš/koristiš/trošiš, al’ moraš da imaš…i crkneš a ništa nemaš.
E, jesi ga rekla.
Ma šta ja tebi imam da saopštavam da si čoek seljak :) Kad ti uvid u situaciju imaš.
Ko što bi se reklo u Radovanu III:
“U novinama sve brzo piše, nikako da stignemo da pričitamo”. Naglasak na A :)
U prevodu, po seljački:
Lipši magarče do zelene trave!
Mene ceo zivot gledaju popreko zbog dva para pantalona. Uvek, pokusavam da objasnim ljudima da su im dovoljna samo dva para: jedne nose, dok se druge peru i suse :D
e pa zato ja volim da idem kod zuske u belegis. tamo ima vise onih sa potrebama.
Al’ zakljucak ubija:)
Svaka cast.
Poznajem ljude koji su se odrekli svih želja i odlučili živjeti na nekom mjestu na ovoj planeti gdje su samo potrebe bitne. Da bi se nakon nekog vremena pokajnički vratili.
Mislim da je stvar u koordinaciji želje i potreba. Jedno bez drugog ne ide.
Studena, nije sporno da je sve u odnosima. Svega sa svim. Ovaj post je namenjen samo promućkavanju glavom…da svako izvaže, koliko radi gomilu stvari pravdajući se da je to POTREBA, i da se bez toga UMIRE, i ne može smisleno ŽIVETI. A koliko odraz čak istreniranih nam ŽELJA.
:) Pišem post sa sumnjivim naslovom i “obradjujem” baš tu temu ali mi s ovim (odlično napisanim) postom razbijaš koncepciju ;)
Mislim da je sasvim normalno imati i potrebe i želje. E sad što bi neko (trgovina, crkva, država, komšije) pokušati da se ovajdi time, i to je život. Sumnjam da je u pred-kapitalističkom vremenu bilo suštinski drugačije. Mada zaista bih voleo da znam o čemu je maštao na primer flamanski rudar koji je bedno živeo i radio za par krompira, ili neki seljak koji nikad nije putovao dalje od susednog grada.
znas, kad ovako nesto napises osetim potrebu da muckam glavom, a nemam bas zelju da to radim :)
Siboney, da nešto pojasnimo ovde.
Postoje prirodne potrebe i želje, koje su savim normalne, sasvim zdrave i sasvim U REDU, i u njihovom balansu se može skoro pa naći životna mudrost :))
Ali, postoji nešto što se danas zove industrija želja. Neko iole bliži marketingu će vrlo jasno znati na šta se ovo odnosi. Ovde sam samo pokušala da načnem ili čak možda i zaključim temu, meni znanim seljačkim metodama.
Da ne turipijam mnogo daću ti primer.
Osećanje koje ljudi stiču, da su manje vredni, manje sposobni, manje lepi, manje važni…ako ne ispunjavaju određene “soptvene” želje je čisti produkt industrije.
Recimo.
Koliko znaš devojaka koje kupuju tone stvari samo zato što se sad to MORA IMATI, inače život nema smisla!!!!
I koje su njihove “stvarne” želje?
…
I mnogo široka tema. I milion primera. Ovi su nako prvi pali na pamet.
E studena, vidim novi post danas. Okasnila si jedan dan, obećani ponedeljak….ali iskreno rečeno željno očekujem sve postove od tebe! :) Pa ćemo mućkati.
I fala ti nako od srca :)
Stvarna želja predmetne devojke može biti da ugodi sebi, da u svojim očima gradi neku idealnu sliku sebe, da bude u centru pažnje, omiljena u društvu. Ni jedna od tih potreba nije nenormalna i nezdrava. Kod nekih ljudi postoji autodestruktivnost koja se može manifestovati na razne načine – ali sigurno ima ljudi što bukvalno potroše zadnju paru na nepotrebne stvari. E tek tu uleće industrija želja koja raspiri sve te vatre i lepo se ovajdi…
Pitanje je koliko je njena idealne slike sebe, uzrokovana gledanjem Pinka :)
Razumijes li ti mene!
A ona ce ti sigurno reci, ah pa ja zelim da ugodim sebi. Pa vidi, tesko da ces dobiti drugaciji odgovor. To sto je nase nesvesno najvece polje udara svih marketara ovog sveta, to je vec nesto drugo :)
alo bre, pustite ljude na miru da krckaju svoju slobodu na sta oce. nek svako izabere koliki ce seljak da bude, iako ce uglavnom samo da ima uobrazilju da je izabrao, a u stvari nije seljak, ili mozda malo…
mislim stvarno, nesvesno i te fore…
ua seljaci :)
Razmemo se, ali ja ne bih kritikovao te devojke, već samo Pinka. Svako ima neku idealnu sliku, danas je stvaraju Pink i Grand, juče su je stvarali samo roditelji, i tetke kad dođu u posetu i počnu: štip štip obraščići ah trepavice ah loknice kako ti je lepa haljinica imaš li momka ima ima al neće da kaže hi hi hi
Naravno siboney, ja ovde ni ne kritikovah samo nepismenost krajnjeg potrosaca. Nego bas potomke onog “nisam seljak”.
Niko ih ni ne drzi, seLJACino draga :)
Iako je predmet izbora uvek bio diskutabilan…no…
Ali dobro si razumeo…uobrazilja izbora je ozbiljna tema. Al ozbiljna. I to si ga fino primetio gosn DDOO.
Sve si u pravu sto si napisala. Em, si to na vrlo lep i smislen nacin uradila.
Jedino je deliktano, po mom skromnom misljenju, koliko smo svi mi daleko otisli od osnovne ideje iliti smisla POTREBE i koliko mnogo toga sto kupimo, pa opet kupimo svrstamo naravno u potrebe nikako u luksuze a jos manje u zelje.
Hebiga, nekima je i besan auto svake godine potreba ;-)
That’s the point my dear!
[...] ArtMistakes je odličan post o željama i potrebama – Jelena, britko i kratko upozorava na poremećaj u njihovom odnosu i nisam [...]
smrt kapitalizmu, sloboda narodu! :)
[...] I jedan sličan tekst na ovu temu poodavno napisan. [...]