

Format: 80×80 cm. U inčima nemam pojma koliko je.
Materijal: Betonske podloge, plus akrilne boje, plus boje za beton, plus živi pigmenti, plus masne krede, plus premazivanje osunčanim lanenim uljem…U pravodu: za dobru svinju nema loših pomija.
Trajnost materijala: Proverena na deset godina. A nema više ni kod mercedesa forever. Taka vremena.
Vreme izrade: Dve kafe, po flaše chardonney-a, jedan album Keith Jarrett-a, jedan album Jan Garbarek-a, i dva albuma Thomasa Dybdahl-a, dva pišanja, jedno pranje ruku, dva parčeta proje i jedan osrednji razgovor telefonom.
Mesto zbivanja: Pogled na Dunav.
Tumačenje: Svima je potrebno tumačenje da se ne lažemo. Čak i recepta. U takvim smo vremenima kad se ne zna ni šta ko govori a kamoli šta misli. Evo ja bar pola recepata na koje nailazim, ništa ne razumem. Pojma nemam šta je koji sastojak. Moderno, šta li? Valjda se kupus i sarma više ne pišu isto. Ili je to out jesti. Nje znaaaju.
Slika je samo prva u serijalu od pet komada, i svih pet čine jednu. Aha! Cela dužina jedne odnosno svih pet zajedno će iznostiti lepih 4 metra. Ako se baš zgusnu jedna do druge. Inače predviđeno je da lepo dišu na 5 m. Pa ko ima nek izvoli.
Nastaju u serijalu u narodu poznat kao Jelina Azbuka.
U prevodu na engleski: Jelina Azbuka.
Svaka slika je jedan slovni znak, iako vi to pojma nemate dok vam ja to ne pro-tumačim :). U stvari. Lažem. Njihova čistljivost nastaje onog momenta kada im se zada sintaksička putanja. I tu smo kod divnih granica koje me trenutno inspirišu.
KAD DECA PRESTAJU DA CRTAJU SLOVO A POČINJU DA GA PIŠU?
KADA SLOVO PRESTAJE DA BUDE LEPO A POSTAJE SAMO SLOVO?
Reč koja nastaje je na Lj.
Nema se šta više reći.
Proleće je uvek u modi!