Umovi i čuda
Sjajno. Genijalno.
U prevodu, šta će nam sateliti.
Sjajno. Genijalno.
U prevodu, šta će nam sateliti.
Snimi JK taj spot u Karlovačkoj gimnaziji. Oh.
Ko da se ništa nije desilo. Osim spota.
Cica je zadala obrazovne kriterijume…
Direktor je slučajno bio odsutan i sutradan se šokirao. Mejbi.
Al neko nećudagaimenujemlice, veli direktor, je dalo dozvolu?!
***
U Parizu možete da kupite stan za milion dolara. Od 57 kvadrata. Ima jednu spavaću sobu i kamin. Ali zgrada iz 16. veka. S pogledom, naravno.
Vizura oduvek košta.
***
Stanari šokirani količinom smeća koji se iznosi iz stana u Šekspirovoj 8. gde umrla žena. Ni poštar nije primetio prepuno sanduče. A ni smrad se ne širi ko što prirodni zakoni nalažu.
Il su vrata druželjubivih sugrađana suviše postala blindirana. Ko će ga znati.
***
Grip hara. Ko glupost.
***
Vreme mestimično!
***
Pale se usta i grudi na „demokratiju“, na nove izbore, na one životne mislim, pale se vatre na nemile vetrenjače, zgori se tako na „ideje“…i onda sva ta lica dođu kućama, eventualno operu ruke, namire stomak ili guzicu (često je sinonim)…i očas posla useru svoj život, na onim prečkama na kojima se ni ne zapinje a kamoli zaleće…a vamo ćemo oblake rasterati.
Skeptik.
Povređuju se, lažu, skromno čine svoje naklone a u stvari se naklonili nikad ne bi…i sve tako u krug u krug. Do opet neke nove zamišljene vetrenjače. I tu se zdaju. Onako baš.
Otvarajući samo usta. Uglavnom.
Skeptik dva.
I onda upiranje prstom, iako ti lepo kažu kad si
I onda se ta energija počne gubiti na prečke, koje se ne mogu preletati čak ni na zaletištima. I nije do prečaka. Ni do zaletišta. No uglavnom do trkača i tuđih rekorda koji su najmanji reperi za lični skok. Doskok pogotovo.
Skeptik tri pokazuje znake ironije.
I kreće masovno krivljenje. Upiranje svih prstiju. I u onu tamo žabu što stoji, eno baš tamo. Što je tu stala!
ps. Verovatno da se potkuje.
(videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu)