Dizajn vs Dizajn. Grafički.
Ima nekoliko različitih, moglo bi se reći oprečnih teorija u grafičkom dizajnu.
Ali vodeće su dve struje. Nazvaću ih umetnička i tržišno-komunikaciona struja. Prim. prev. by me.
Prva je dizajnu utkala jednu božansku kreatorsku snagu. Svu moć stvaralačkog, intuitivnog, konceptualnog, mislećeg…dubokog. Druga vodi kratku i jasnu tržišnu računicu. Ako je dizajn uradio svoj poso, tj. prodao proizvod, povećao uslugu, bla bla bla, on dobija epitet “dobrog” dizajna.
Obe struje su u pravu. I u stvari su dve strane jednog te istog novčića.
E sad. U umetničkoj struji, ima još jedan
Drugi ne odvajaju te dve stvari. Čak smatraju da se taj misaoni proces ne može sprovesti tako što se nasadite na stolicu, gledate neku tačku u zidu i eto smišljate “nešto kreativno”. I navijam za njih, donekle.
Jer takav proces “sedim i mislim i odjednom smislim” kreacije je bulšit. Običan.
Kao da sednete na divnu klupu u idealnim temperaturnim uslovima i kažete da imate sjajnu knjigu. Ali u glavi! Okej. Da vidimo koliko je sjajna kad se spusti u proces pisanja…a da ne pričamo o njenoj sjajnosti u krajnjoj relaciji s čitaocima (komunikaciona struja).
Tako to i sa dizajniranjem.
Sam proces dizajna je toliko neodvojiv od jagodica i olovke, od papira, od probavanja stotinu i stotinu fontova, kolor šema, podloga, makaza, lepkova, upoređivanja, istraživanja u odnosu na druge and so on. U stvari sve to nabrojano su sredstva tog “mislećeg” toka za koji navijaju konceptualisti.
Kao u jednom tipičnom religijskom ritualu. Na primer vuduu.
Nije sam predmet po sebi nešto što nosi određenu kob, nego nam on omogućuje dublje koncetrisanje, pa se čistom ljudskom energijom ili telepatijom ili čim god “zbiju” tamo neki rezultati. Lutkica sa iglama ne želi ništa loše. Ali onaj ko ih zabada to radi oho ho!
Valjda smo se razumeli.
Al i ako nismo, tu je druga tržišna struja. Ona ekonomska. Lepo, ah divno. Prodato. Kapital. Dobro. I to je funkcija dizajna hteli mi to sebi priznati ili ne. Ako se to negde ne zadovolji, “dizajn” je ili dekorativni tapet ili umetničko delo ili ništa.
Jer lepo pakovanje nekog tamo sapuna, ili divna etiketa tamo nekog vina smeštena samo na mom hard disku, nije ništa drugo do parče sklopljenih boja, tipografije i nekih tamo elemenata (ilustracije ili fotografije…). Ništa više. Dok se ne nađe na flaši toj i toj, dok se ne nađe sapun na polici toj i toj…njegova dizajnerska vrednost nije ništa drugo do igranje i pokušaj…
Jer KOMUNIKACIJA uvek zahteva dve strane! Barem.
E sad. Jedno od ključnih pitanja svih mladih dizajnera je kako početi.
Kako sve te svoje nerealizovane igrarije, nerealizovane projekte, te na hard disku umetničke koncepte odapeti u etar. Problem s kojim smo se svi suočili i koji nije ni malo jednostavan.
Al o tom praktičnom-savetodavno drugi put.
Danas samo filozofija ili jedenje govana uz kafu.
pa dobro ti to jedenje g. uz kafu :)
u predahu gomile posla mozak non-stop radi zar ne?
terminski rečeno: PEDALA! :)
okreces i okreces i samo okreces :)
i nema zaustavljanja cak i da hoces. a neces :)
Imam predrasude. Nekako uvek mislim da onaj koji je u stanju da napravi nesto da kazem, dizajnerski vredno, nije u stanju da isto ‘proda’.
Da. Predrasuda broj jedan. Kao što je predrasuda da čovek može biti talentovan samo i jedino za jednu “stvar”.
Ima sjajnih “trgovaca dizajnera” koji su postali baš “dobri” dizajneri, samo zato jer su znali da plasiraju. A opet i obrnuto.
Timska igra je čudo.
ideja – pa onda trud, masta, volja, zelja, znanje, osecaj i sve to da se ona sprovede u delo. to je neki “logican” put. Mislis li da ponekad put moze biti drugaciji? da iz cistog “manuelnog”, iz igre, moze izroniti dobra ideja?
Dobra ti kafa, inspirativna. ;)
Potpuno se slažem sa potrebom materijaliacije konceptualizma, nekad se i grozim likova koji, slobodno rečeno, samo mrse muda, ne uradivši ništa konkretno. A upravo taj rad, stvori i neku ideju, vrlo često konceptualnu (ovo mu dođe kao odgovor iskraart). :)
evo odgovorio mi Shejtan :)
mada me zanima i tvoje misljenje…dok pijem sad vec drugu kafu:)
Ti si ludja od mene sa ovim izrazom uz kafu…Kakva pedala, kafa je zakon…
Popij sad i treću, na Šekijevoj sam strani što se tiče isprepletenosti ideja/koncept/delo/.
Deda, jedenje govana je univerzalna kategorija, šta ti je :)
Nije mi nista, samo sam rekao da serem ko foka :D
а шта Ти мислиш о свему томе?
Uglavnom svašta mislim, i često su mi mišljenja i sukobljena. Što se ne čudim.
Onako, uopštenije, mislim da se suviše razmišlja o tome “šta je šta”, suviše fiokira, suviše rasplinjuje, suviše deli, suviše svaki deo analizira, suviše suprostavlja jedan u odnosu na drugi. Mesto da se lepo združe i stvaraju, stvaraju i stvaraju.
No. Duga tema i zahteva da mlatim rukama da bih je objasnila…a to vako nije mogućno.
Kako? Zašto? Čemu?
Ne donosim odgovore na ova pitanja. A ni na druga verovatno. Ali tu i tamo napišem nešto.
овде је кључ.
без тога је јалово…
Ko zna.
Mislim da nisam dovoljno mudra ni da dam repliku a kamoli tvrdim suprotno :)