Bez repera i ateljea
Skoro pa četres dana kako se četka u ruku uzela nije.
Sem da je premestim zajedno sa sve teglom i ostalim četkama po kupatilu.
Smetajuća gomila. Ko savest kreativnosti.
Ali je onda mudro ćušnem međ praškove kod wc šolje, jer odatle ne pilji direkt u mozak.
I šta sam ono tela reći?
Ne znam!!!
Između ovih prvih napisanih rečenica i ove sad, proteklo je bar jedno dva sata čitanja i sat i po telefonskih razgovora.
I da li su stvari iste?
Njet!
Ali ono što jeste isto je pesma EST-a, The face of love.
Zvuči isto nakon x milion slušanja.


29. May 2008 um 10:26
jadne chetke… posle tih 40 dana mozda pomisle da su umrle.
buaaa, shmrc
29. May 2008 um 10:59
Ma povampiriće se garant!
29. May 2008 um 11:18
četke zanovetke, samo se foliraju dok se dure u uglu…videces kako ce da se raspevaju kad ih uzNes u ruku :)
29. May 2008 um 12:46
zvezdice,
posalji mi pesmu:)
ako ne moze na ovaj idiotski poslovni
sibni na yahoo
tresnjica
p.s. na on holdu sam kad je yahoo-girl me-not uloga u pitanju. zaustila da zaustavim prepisku, pa ne znam sta mi je raditi. peskovita zbunjenost u pitanju, zamisli!
rece onaj sem beket:
Words are all we have.
29. May 2008 um 13:00
Evo T
odapela sam
na tamo gde prepiska možda stane
ali muzika počne :)
29. May 2008 um 13:32
srce moje
29. May 2008 um 14:01
kad bih mogao ja moje instrumente da sklonim na jedno cetrdeset dana. dobre ne ide bas pored wc solje, ali tako negde
29. May 2008 um 16:25
ma dovoljno je da prosetas do kuhinje po vodu i stvari ne budu iste
29. May 2008 um 22:24
stvari nikad nisu iste. videces da ni cetke nisu vise iste kada ih se ponovo dohvatis :)
30. May 2008 um 19:26
dosta si zabusavala
ajd sad cetke u ruke