Dual Core
Preuranjeni klimaks ili je ovo odraz ubrzanog podvajanja ličnosti?
Ne znam. Ali nešto jeste majku mu.
Ustanem, sasvim sveža. Ostavim iza sebe dobro iskorišćenu noć za punjenje baterija i preslagivanje slika, ispalim se iz plave posteljine ko iz topa, ptice cvrkuću, svet ima smisla i sve tako.
Do kupatila, situacija se drastično menja.
Mlatiš one zube, gledaš se u ogledalo (ne vidiš se naravno), pljuneš u lavabo, i odjednom ispuvana ko balon. Ko da treba da idem da spavam!!! Lađa nema, ne da su potonule, nego ko da nikad ni izmišljene nisu bile. Sabijem se uz prvu jezu ladnoće, i trk na jedno brzinsko oblačenje po automatici.
Definitivno izbor jutarnje garderobe (iz ove tvrdnje isključujem japi ovisnike), odgovara toj prvoj ispaljenoj energiji iz kreveta, i planu za budući dan. Iako sam sinoć odlučno donela odluku o današnjem autfitu, ona se jutros preinačila u prvo šta dohvatiš sa stolice. Što znači kombinacija majice od sinoć, pantalona od prekjuče, i patika koje su tu eto na sred sobe. Toliko o energiji. Onoj prvoj.
I toliko o izreci Po jutru se dan poznaje.
I ne lezi vraže.
Muzika u uši, sjajno, genijalno, eto nešto malo i sunca po ulici, divno, život je lep i ima smisla…Vauuu! Sve odjednom ko na inekcijama ili jačim drogama. Jutarnji delirijum…biće ovo super dan. Ovo i ovo, da da, sjajno, genijalno…ljudi čitaju novine, eno tamo ona teta se zarazno smeje dok priča na telefon…
I tup!
Sem napamet naučenog dobro jutro, od čoveka ne ostade ništa.
Pa onda red posla. Okej, tu sam naučila na rapidne skokove, promene ovog i onog, trening je to, nema šta. I to se nauči.
Ali da se kreće od toliko da ćeš evo sad pucati nekom u glavu ili eventualno jezik, pa do toga da, okej, zaboravi, daj da to završimo, i to sve iz sata u sat, je već i za moje poimanje normalnosti zabrinjavajuće.
Pa ajde da probamo situaciju da promislimo odašiljanjem maila u pravcu mislećeg bića koje voli trešnje, reko da vidimo majku mu, šta pametniji svet može reći na tu temu.
The same.
Samo verovatno koristimo različite kreme za bore.
I moram je citirati:
Klasično sabijanje frusta na plesnom podijumu.
Hm.
Veli da pisanje pomaže.
I šetnje.
Tvrdim da ne treba promišljati.
Jer se prostor i vreme definitivno ne šetaju zajedno ovih dana.
Vremenu ladno, a prostoru zgusnuto.
Comments(9)