Archive for November, 2008

Druga strana. Koja? Kome? Gde druga tu i treća. Sreća. Moja ponajveća.

Nisam trudna.

Kad odlučim da se razmnožim slutim da će to najmanje blog svet znati.
Ali kad odlučim da budem na strani Trinidada, onda je red da se to objavi.

Kaže biće sa iste strane, iako misli da je na suprotnoj, još samo smo im mi falili!!!
Pa šta fali.
Možda im se eto, mimo prirodne nepogode desi i ova naseljenička.
Uljezi.
Stigli.

I nije im dobro.

Al ko zna kako je Trinidađanima.

Kviz

Znate ona pitanja:
“Za čije slike bi ste dali najviše novca?”

Nemam dilemu.

Na slike Emila Schumacher-a.

I Janeza Bernika.

Red vožnje je uvek najmanje red. A još manje vožnje. Tako je to kad stvari zoveš pogrešnim imenima. Ili im ne daješ imena uopšte!!!

Oduvek sam volela da se igram „asocijacija“. Da na određene reči pustim misao da se odapne, samo njoj poznatim putevima i po nekim čudnim fizičkim zakonima, pa se često dešava, da kad se ona mučenica i oformi, zauzme neke materijalne obrise, ja nađem zatečena.
S njom u glavi.

Uostalom, što Misao ženskog roda?!

Let’s the war begin!
A da bi ratovali, daj da se sa oružjem upoznamo.


ČIČAK

Ulje od čička. Nikada ga u jestivom obliku probala nisam, iako u kosi stvara neviđeni kuršlus. Slepi, polepi, oteža, napravi te na ništa. Bar na glavi. Nit izgledaš ko Bob Marli a niti ko Ejmi Vajnhaus. Onako na ništa!
Vunene čarape i čičak. To je prava ljubav. Čičkanje.
Kad na planini baš hoćeš, baš baš tuda da se provučeš, e budi siguran da načičkan izlaziš.
Čičkava kosa. Imam je ali u valovitom obliku. Doduše kratku pa se ne vidi, ali šta mari. Odlično za razvijanje mašte.
I kad je čičak mlad, ima neku finu ljubičastu boju.

KORICA NA GRIZU

Ili pudingu.
To svemirsko teoretsko neprikosnoveno pravo mi se ne može oduzeti. Taj osećaj da pobediš sve ukućane i pre njih sa vrućeg griza pokupiš kajmak, je nešto što je sigurno ravno osvajanju Mont Everesta. Što veća površina, to bolje. Naravno. Predlažem kuvanje, da se evo ponovim još jednom, u tepsijama! Neka se griz u koricu pretvori!!! Odmah.

PATLIDŽAN
Ljubičast, zdepast, i nikako ne izgleda jestivo. Ne znam čemu ta roditeljska mučenja oko tog plavog, groznog, što pecka i što se sigurno ne jede! Pa to da valja to bi i svinje ždrale. Ili bar neki divlji primerci životinja.
I robusna reč. PAT LI DŽAN. Ko da ima neke kineske korene. Ili čuva neku nama neotkrivenu Tao mudrost. Kako god. Najgori je kad ga zaboraviš u frizu nekoliko dana, ili pak i nedelja a on se ispuva u crnu neku neartikulisanu gomilu…pa se zapitaš, kako ti je palo na pamet da tu gomilu ničega, nako mlohavu uopšte i poželiš da pojedeš.

SIRUP
Bolestan si. Roz. Ukus sirupa. Mislim da jedino sirup ima ukus sirupa. Nije to ko pasta za zube, pa kad si dete, kupe ti onu sa ukusom banane, a ti je smažeš ko da je banana sama! Ne ne. Sirup je sirup.
Ima i onaj što se razgrađuje, ali to je već industrijski i marketinški termin. Neka to i dalje ostane sok na razređivanje. Od drenjina. Da se usta skupe malo. Ili zove, da se prosereš.

LAVOR
Nekad za noge. Sada za širenje veša. Nekad za povraćanje ako je institucija gde se to civilizovano radi daleko. Ali onako, služi narodu. Metalan i beo, sa nekim tufnama po sebi, i toliko izubijan i izdeformisan da liči na neku gomilu metala u kojoj đed kuva noge! I nešto s nožem radi oko peta. Pa to su traume sigurno! „Đede, ne nožem po nogama! To je za veš.“
Plastični i crveni. S pijace.

OTVARAČ ZA VINO

Nikad ga nema. Tamo gde bi ga trebalo biti. Daljih asocijacija nema.

MUDROST
Previše se ti smeješ za svoje godine!

« Previous PageNext Page »