Tri zvezdice

*

Uplašena i sebična.
Sinoć obučena u nepristojnu oholost.
Ta haljina mi loše pristajaše. (Kratka je, steže oko vrata a i materijal nije prijatan.)
U rukama mi bejahu makaze za “živu” ogradu. Sasekoh na “živo”.
No pravo “živo” se ne da saseći.
I neka tako i ostane.
Tvrde glave nek ostanu tvrde glave.
Samo nek srca ne dobiju žuljeve.
I dobro je.
Kad vam velim.
Dobro je.

**

Sanjala sliku.
Vrlo jasno.
Vrlo precizno.
Snovi u javu.
Odma sutra.

***

Smešne stvari sa pravim ljudima su još smešnije.
Ko i bolne. Još bolnije.

-->

5 comments:

  1. vrabac, 27. January 2009, 2:05

    Snovi u javu uvek. Uvek kada je to moguće.

    Na živo seći? Možda samo kada je neophodno. Ali nije uvek. Odnosno, uglavnom nije.

    Postoje situacije kada nema potrebe za “So sorry”. Suvišno je.

     
  2. Gravitacija, 27. January 2009, 15:11

    Tri tacke

     
  3. etotako, 27. January 2009, 15:59

    Ali nije uvek. Odnosno, uglavnom nije.

    True.

     
  4. REkreativac, 8. February 2009, 20:51

    5 zvezdica :-)

     
  5. marsovac, 18. February 2009, 2:15

    Ja ‘b samo rek’o, volim te!
    Nije toliko važno kome je namjenjeno već tko se prepozna u napisanom. Pa eto, šta da kažem? Ogledalce ogledalce tko je najljepši na svijetu? Šta drugo, oholost je bolest usko povezana s glupošću i sebičnošću, baš dobra dijagnoza. Srcima žongliram kao da su moja, a ono stvarno moje pokušava reći nemoj molim te, no takve se sitnice ne slušaju. Osluškuje se centar svijeta, oholost bez premca. Ispunjavaju se očekivanja beznačajnih, dok se dragi, veliki stavljaju na čekanje. Glupost, u najmanju ruku, totalni izostanak bar trunke ljudskosti, realno gledajući. Jedan trenutak, među mnogim trenutcima u zadnje vrijeme, totalne pomrčine zdravog razuma. Jednom rječju glupost, totalno bezosjećajna hrpa kože i mesa nedostojna naziva čovjek. Tek toliko da se zna.
    Kako god bilo dalje, hvala ti J, na koga mislila ovaj se marsovac prepoznao. I voli te. Još jednom. Uvijek.

     

Ostavi komentar: