Mačići
Ovaj.
Prvi utisci su takvi da se prvi mačići u vodu ne bacaju. Tako veli stari svet a njima verujem zbog proste činjenice što iskustvenu mudrost više cenim od one pročitane, koliko god da je taj stav limitiran. Limitirana sam i ja jebi ga.
Prostorni utisak
Smeštam sebe u nove euklidove prostore i to je vrlo zabavno.
Komuniciram isključivo zamenicama ovaj, onaj, tamo i vamo. “Kako se zove ona ulica tamo što preseca ovu vamo, na čijem ćošku je onaj market?” Tako nekako.
I dobro mi ide, iako ime ulice ne zapamtim. Al to nema veze jer neću skoro u taksiste. Bar ne u Beogradu. Nego, jbt, u onoj količini sirenske buke i da najave neku vazdušnu opasnost, niko je čuo ne bi. Svi bi jednostavno nastavili da trube!
Drugi euklidovski prostor u koji se smeštam je intiman. Miran i tih, pogotovo noću kad se izgase računari! Tu ne koristim zamenice tamo i vamo. (Više upirem prstom.) Svaki dan ima dobro jutro, kako si spavala, hoćeš kafu, jesi gladna, laku noć… Dobro dobro, ima i daj ne seri, a što kretenu, budalo jedna, a šta je sad i slično. Al intima je to. Ona se gaji na suncu kraj prozora koji gledaju na dobru stranu sveta. I čuva, ako mene pitate.
Vremenski utisak
Vreme ko vreme. Njemu nije verovati. Čas kiša čas sunce. Al imanje mogućnosti svedočenja o istom je ipak dobra stvar.
Ostali utisci
Opuštanje je veština.
Grčevi ne vode ničemu do grčenju.
Osećaj pripadanja i sigurnosti je važan.
Mir u stomaku je nešto čemu se učiš kad savladaš utisak o opuštanju.
Verovanje u dobro je neprejebivo!
“Mir u stomaku je nešto čemu se učiš kad savladaš utisak o opuštanju.”
Trosmisleno. I veoma aplikativno. Samim tim, dragoceno.
Nego, kad ćemo na kafu opet? Sledeći vikend organizujem jedan festival. Dođeš? http://www.sinadin.com/festival/
15 puta kucam komentar, pa ga brisem. nemam zapravo sta da dodam.
evo i sada htedoh da obrisem…
ti prvi koraci u drugom gradu su uvek tako divni :)
Dejane, posto sam jos uvek na relaciji ns-bg, radni dan vikendi, ne mogu ti nista obecati, iako bih rado rado :)
Ali ostalih radnih dana, phone i kafe eto!
kako se bese zvase ona ulica, sece onu u kojoj si ti sad, pretpostavljam, e, skrenes malo levo kad se popnes do raskrsnice, nekoliko ulaza napred i svratis/svratite na kafu dok sam jos tu.
Ovaj, kažeš petnaest puta?
Malo li je na ovu krizu :)
Ma nekad mislim da nisu ni koraci, nego puzanje. No jutros lepo jutro. Baš lepo. Manje obezdomljeno nego prethodna.
JJ, eto onda tuda kroz tu, pa srenem malo levo kroz tu tamo drugu, i eto me/nas :)
Nego, do kad još bivaš na toj tu, iza ćoška adresi?
do kraja meseca, draga. jos malo.
Uzivanje je bilo procitati ovo.
Zavrsna izjava mocna.
Kolicina buke u Bgu je tolika, da svaki put kada navratim protutnji mi kroz glavu (bar 100000000… puta dnevno) miao: ” Jbt. pa kako moje usi jos uvek imaju snage da bilo sta cuju?”
Ih i da, zaboravi na imena ulica. Ja sam za sve godine zivota tamo uspela da zapamtim samo ona koja su promenjena ;) Ovaj, onaj, tamo, vamo je savrsena metoda za pronalazenje mesta i ljudi po Bgu.
Ajd, pa neka ti je sa srecom :)
@jj, ajmo ozdravljenje, pa kafenisanje.
racunaj da se vidimo sledece nedelje, na toj jos malo pa staroj bazi.
nr, a znas kako to ide sa tim govorima, pa tim zadnjim povicima i takoto :)
em hvala!
Marice, ajd :)