Lavor
Sinoć sam sa ogromnim naporom pokušavala da se setim kako je izgledao lavor kod babe u kom mi je đed svake godine na Cvetnu nedelju potapao cveće ne bi li njegova unučica zablistala lepa.
I ne ide pa ne ide…
Te bio je beli sa nekim šarama, a ne ne, ipak je beli sa plavom linijom po ivici.
Izudaran? Ne, izudaran je imala baba Danica, i to plavi.
…
A mislila sam da ću se baš tih slika belih rada u baš TOM lavoru baš baš zauvek sećati.
…
Eto zašto razmišljam da je već tada trebalo početi pisati blog.
Nije lavor nevažna stvar.
Da probam, stari, plehani, ponegde ogreban, nekada je bio belo-sive boje…
neobično lep post. neobično.
Eh, spartače, kad bi to bio samo jedan lavor. Nego se nakupilo tih lavora kroz vreme, pa se “brkaju” :)
kada krene vreme selidbi i otvore se neke stare kutije, miris davno neotvorenih knjiga i pogled na ram neke slike koju si vec zaboravila ce sigurno vratiti secanje. Videces.
Ma nekad treba njuškati po tim starim kutijama, i bez selidbi, čisto makar da se setiš lavora :)
Al sad ozbiljno. Crko što ne mogu da se setim nekih slika, za koje sam mislila stvarno da ću ih sa sobom vucarati zauvek. Mirisati, brisati krpom, čuvati i ninati…
Dejane, blagodarim vrlo. Na neobičnost posebno :)
Ovako! Beli,olupan sa plavim tufnama i plavom ivicim na vrhu….kasnije su dolazili plastikaneri :(
Da da, onaj narandžasti škaf!
ili ti babin skafcic:)
Hahhahahha, da da, od pedeset litara!
A pazi ovih limenih ti bi trebalo bolje da se secas :))))))))))))))))))
HA HA HA
Ovaj, a el to nešto možda na račun mojih godina a! :)))
Ionako sam se ušinula juče u leđima.
Jes’… Ide to tako… U početku ti je potrebno sve više vremena da se setiš nečeg, a još kasnije shvatiš da si zaboravio neke slatke male stvari za koje si mislio da nećeš nikad…
Glede lavora, moj deda voli i dan-danas u jedan stari beli da potopi noge, posebno leti! :D
Ako imas neka secanja koja zelis sacuvati ne ponavljaj ih suvise cesto; izgubices ih. To se meni desilo.