Draft od 26. aprila
Taman misliš da si ceo svemir osvojio, da su se zvezde baš zbog tebe i tvojih impresija nadžedžile na nebo, da se Sunce odlučilo da sija specijalno u pravcu tvog belog dupeta a gravitacija samo tvoja sila stabilnosti. Kontrola ti dostigla onu kritičnu granicu, kad se već obolelim možeš zvati…i puf pant, eto osvete kosmosa.
I to baš onako kako “treba”.
Razuveravanja svemira često idu bolno. Šokantno. Ma ne može to meni da se dešava principom. Doduše, nekad i finim metodama, ali to samo pod uslovom da su merni aparati ostali negde očuvani. E sad, kako sprečiti tu vrstu nauka, tu magareću klupu, i na vreme shvatiti da se ćelije po našim organizmima nisu oformile principom naše volje, da isto tako se neće pod istom ni kretati? Da imaju svoje putanje, na koje sigurno utičemo, ali ne baš onako kako bi smo hteli. Stoprocentno.
Da li je čovek stvarno toliko zastranio verujući u svoju Ikarske prirodu, da treba da ga ščepa neka boleščina, i shvati koliko je i slab?
Dovoljno je samo da nam temperatura organizma poraste za svega tri stepena celzijusa i da se nađemo na ivici propasti. Nemoćni. Tada nam je teško da budemo u budnom stanju, a kamoli da donosimo značajne i velike odluke ili da trčimo na sto metara s preponama. Ne treba više od toga stvarno…da klonemo, da se opametimo i ostavimo te mačeve, koji su preteški za pojasom.
Jer obično tada, u toj nemoći, skapiramo kako traćimo radosti koje su nam darovi, a ne naša osvojena stanja.
S mačem se teško hoda, a još teže trči.
A i ne slaže se uz kaiš.
Mozda je Saturn.
…
Ali kad ozdravimo, teramo dalje. Isto. Ili slicno. Uchiliste.
luk i strijela mi se čine bolji za trk. više elegantno, manje opasnosti da nas željezo drmne po koljenu.
Nisam odgovorio na pitanje i moram ponovo. Padanje cini dobro. Ne znam koliko kostima, ali unutarnjoj znazi svakako.
Ne znam zasto mi pade na pamet… Imam tviter i tu je jedan magarac, uvazeni indipendent (na sopstvenom domenu ) bloger koji redovno ostavlja poruke o tome sta je jeo za odredjeni obrok. Poslednje je bilo kako se dobro najeo i posto pada kisa, odlicno je vreme za dremku (citat). Mene to neodoljivo podseva na scenu kad sef i Jeremija izjavljuju nesto slicno, a glupo mi je da to kazem jer onda ispadam drkadzija, hejter (sto bi magarci rekli). A cemu sve ovo…. U jebenoj sam manjini, jebote. :)
gravitacijo…sve dok učilište ne postane mučilište, dobro je :)
anspik, sviđa mi se ovaj estetski momenat “naoružanja”! Ali nekako mi uz to uvek idu petropanovske hulahopke :)
aleksandare, što se tiče padanja, složila bih se.
Na ovo sam se vrlo nasmejala :)
Nego, jel ostavlja detaljan pregled hrane (sa tu i tamo nekim receptom), ili to radi “površno” :) , tipa e sad ću da piškim, e sad ću da kakim, ah evo ga, sad sam podrignuo!!!
Nego, sve mislim da me više ništa ne iznenađuje…ali dobro je što se i prevarim.
Ne Daj Se Illness!
ako su neke lijepe tajice umjesto hulahopki ja sam za. :D
Nemoj mač da mi diraš. ;)
mozgam o tom zraku uperenom u belo dupe
anspik, a sta su tajice?
Goste, paziti dobro da se pri tom prijemu ne prdi :)
tajice hm, možda si to i mislila pod hulahopke. ma bitno je zapravo da nemaju stopala i one šavove po guzi, a kako će se zvat svejedno :D
Vid ovako: sve si u pravu. Čim pomisliš da je sve idealno, da si ti u sredini a kosmos oko tebe, desi se neki strmopizd koji te dovede do toga da shvatiš da si prašina. Al’ to znamo odavno. I ti i ja, i mnogi. Problem je u sledećem: kako očuvati u svesti i uglaviti u svakodnevicu tu činjenicu, pa ne ‘vatati bespotrebne šizove kad nije sve kako zamisliš il’ kako ne biti povremeno hejterski raspoložan kao uvaženi aleksandar/zli podstanar il’ na primer ja…(zato sam počela da izbegavam twitter) :mrgreen: E, tu nirvanu da postignem treba mi svakodnevno po jedna, ona, Pipi… :lol: