Ako bude…
Reče mi Trešnjava juče tajno da Ako bude…
DEVOJČICA…
Imaće
Zubića prednja dva razdvojena na majku
(I od cuclanja palca malo napred)
Kad joj odgovorim da ne znam zašto je nebo plavo jer me pitala treći put
Reći će
Pa ti Trešnji ništa ne znaš, ajme
Na panju nakovanj
Tamne oke velike i plava kosica čupava
Rukice od zlata
Juriće za kravama na autoputu Beograd – Novi Sad
Čim propriča sinuće Sunce
Glumiće jednog od sedam musketara i
Igraće bolji fudbal od dečaka iz kraja
Biće lepa ko kruškica i dunja kad zamirišu u sobi u jesen ranu
Sve ce voleti da sluša
Šićemo joj haljinice sa likovima iz bajki
Stalno će se vendrati po drveću u parku
Dok je tata ne odvede na planinu
Onda – ljubav
Lutkama će davati imena: Kri kri, Lu la, Biserka
DEČAK…
Trčaće od mame do tate brzom brzinom, brže od svih dečaka na svetu
Imaće tri lopte na navijanje, alat za popravljanje motora, crvenu kocku na rasklapanje
Tamne okice i plavu kosicu
Nerviraće ga nered
Razbijaće redovono kolena od nemirnih igara
Jedne večeri
Dok budete mislili da spava
Sve zidove u kujni iscrtaće bojicama – podmornica, kengurova torba, tri mača, jato ptica i jug, zeleni trotoar i dva velika drveta
Napamet će znati sve džinglove sa radija i recepte za kolače koje budeš naglas čitala jer ih uvek nekako zaboravljaš
Prvo što bude izgovorio biće – tu sam!
Ješće slasno i temeljno, sve će prstiće da poliže posle večere
Tražiće da ga vodite na put oko sveta, i smisliće neko novo carstvo
Odma kad propeva, uvalite mu neki istrument
Comments(10)