Mati/Vol2/Kuvarica
Priznajem. Hormoni se vratili kući, mesečni ciklusi uredovili a i uobročili smo se. Njoj na cuclu, a nama bogami na kašiku. Tri dana slatki kupus koji je h(b)ranitelj spremio u ponedeljak, pa tri dana pasulja koji danas ugazala mati. Za vikenda neka riba, i ko u vicu sa sarmom, ajmo ispočetka. Možda paprikaš. Ili kelj. Videćemo. Pijaca će da odluči. A i cene na istoj.
Na tehniku kuvanja uveče za sutra i naredne dane smo se odlučili, jer smo skapirali da nam se toliko love sjuri u guzicu da to nije normalno. Šta smo jeli-nemamo pojma. Koliko smo jeli-nemamo pojma. Jel bilo kuvano-pa i nije. (Termičku obradu pečenja jaja i barenja viršli ne tretirati kao kuvanje.) Uz to uzeti u obzir da radnja koja nam se nalazi u blizini staništa bezobrazno izvrće džepove. Tries posto više a i da ne primetiš. Al, kao sve ćemo nešto po malo, dok ne odemo u nabavku, a te se nabavke usred nemanja vremena, registracije kola, jurcanja ovamo ili onamo odlažu iz nedelje u nedelju.
Pre nekog vremena smo u više navrata diskutovali kako nema više onih divnih komšijskih radnji u kojima ste na dobar dan, da se pitate za zdravlje, da vam se ostavi neki dobar komad leba…, kako su ih sve pregazili mini ili maxi monopolisti, ali kad odem po ono “malo sira”, popizdim i poželim da se i oni malo zatvore. A opet znam kako im ide računica, da njihove nabavne cene nisu iste ko kod mini-maxi profitera koji su uvoznici za isto to što gutamo . Ali bez ozbira na to, mnogo je kume. Jogurt skuplji i za dvaes dinara. Tegla nes kafe za sto! Ovce mogu da se šišaju dok vune imaju. Al go se ne svuče.
Elem. S druge strane (al malo dalje), nam je nekadašnja Jabuka. Sad SOS market, u koji sam mislila da “obični” smrtnici ne mogu ni da uđu, nego da je namenjeno ljudima koji baš baš nemaju. Mogu svi, čak imaju za razliku od fensi nabavnih mesta i rampu za kolica! A tu, druga boljka. Nemaju ono što oćeš! (Proklet čovek pa to ti je.) Ima kačkavalja za trista kinti, al brat bratu ono kačkavalja videlo nije.
Ali zato imaju vrhunskog tetovca!
Imaju divnog mesara koji uvek pita za zdravlje. Bez foliranja!
Imaju toalet papir koji ne znam čak ni kako se zove (oblepljen je sos nalepnicama), a kvalitet mu je ravan svim onima koji se ubiše od reklamiranja, a duplo je jeftiniji.
Imaju finog meda.
Imaju raspadnuta kolica.
Imaju tete-prodavačice koje me podsećaju na one kod kojih sam kupovala žvake. Brze, vešte i koje se ne prenemažu od ljubaznosti.
Imaju i uvek slobodan parking, iako su ispred samo tri četri mesta.
Imaju i nas u kraju.
da. btw, ni nabavke nisu što su nekad bile, nisu vredne tolikog cimanja (pričam za tempo).
ma ja od tog tempa dobijem nervni slom svaki put. al zato je pijaca keva, provalio sam da Cvetko u stvari mnogo dobra pijaca iako mi je nekada bila gadna. I do 40% jeftnija od Kalenica a i sada nam je ralativno blizu.
Lepo subotom povedem mladunce i uvek dobijem “popust za tate sa bebom” :) A i mladunce sretno zvera okolo!
p.s.
Samo mala ispravka, kupus je bio kuvan u nedelju vece, mnogo lepsa zanimacija od gledanja smorenog “Utiska nedelje”
U to smo se uverili više puta. Specijalno kad na ne/razliku u cenama dodaš neke praznične gužve od kojih sigurno dobijaš nervni slom. Čak i za mene koja šećkanje međ raznim pakovanjima smatram nekad i zabavnim.
A o poniženju da vijaš ljude po parkingu do njihovih kola, da sačekaš da istovare robu da bi uzeo kolica da i ne govorim!
Jeli smo kupus četri dana!? :)
ne, jeli smo kupus u ponedeljak i sredu, u utorak smo klopali onaj super paprikas u “Dunji. A da, jeli smo kupus i u nedelju vece, ono samo kao da probamo kad je bio gotov pa se pretvorilo u veceru…
stvarno si bre senilna! :)
aj sad , mora da se radi
Ne ne, nije to do senilnosti, nego svako pamti koliko se jelo no što je kuvao. :)
Ja sad lupam recke na pasulj!
alo, sta je ovo!
nemamo vise prostora! ej, resavaj nam to hitno, ili cemo se rasiriti!
bitno je da vas imaju :)
nema veze, raskomoticemo se ovde.
vidi, osorni pevce, tebe muci nagon delanja. jednostavno ti moras da uradis. a da bi uradio moras da se odlucis, da preseces po crti, a da bi nju video moras stvari pojednostaviti, kao crne i bele, i zato ti kazem da uproscavas- a ti se time ponosis kao da je to odlucnost i muska inovativna preduzimljivost. nagon, nagon… i nista vise… do problem.
rumenige, vrca pamet iz tebe, kao sinoc kad si objasnjavao zasto je vazno da se u pornicima snima izraz lica zena, dok je od muskarca dovoljan ud i guzica. ti si bre, covece, nastran sa svojim ubedjenima.
pa, da, jesam. evo, gore pomenuti pasulj je muska hrana, lako se cuva, dugo se kuva, zasiti i posle se prdi. doduse, u poslednje vreme i emancipicirane daju na znacaju vetrovima.
i zato sto se moze cesto ;-)
ali, pilence, i zato sto je prost.
zato moze biti caroban, ali ne i da ima svojih cari.
raznezim se od tvojih detinjarija
a da se vi nadjete lepo negde pa da se ispricate? :)
oci u oci, s pasuljem ili bez.
prdeci ili u tisini.
u cabar.
eto vidis, ovo je njeno, ne da da se ovde korovasi. a zasto si nam tamo ogranicila prostor? nismo smetali, fini povuceni. ako ima medijskog prostora (onog namenjenog radnicima) za pedere, popove, fudbalere, pevaljke, navijace, takune, nostalgicare…onda i mi drkosi (kao ne mala populacija) imamo pravo da se i nas uzdah cuje.
ako je do toga, rado cu vam ustupiti sledeci post sa naslovom koji uzelite :)
a sadrzaj da popunite sami.
‘ajd’, daj. kako se to radi? naslov nek ima reci: sex i religija, ili eros i tantos, il suljpa- supa suplja… nesto sto bi nam donelo slavu, ribe i opstanak, bitno je da se moze pisati iz osame sa vise adresa.
Pa mislim da ce za pocetak morati da se posalje na mail. Jedan klik, i objavim. Ne bih da ulazimo jos u koautorstvo, cisto da ne bude posle “rata” oko deljenja te slave, ribe, pasulja ili aplauza :)
to! sad je prilika, dok na medijskom nebu sija bajaga i dado, sad nam je sansa.
Ili mogu prazan jedan, pa vi kroz komentare se obracunajte sa svetom :)
Pod naslovom koji izvolite. No problemo.
U koje ti medijsko nebo gledas? :)
Meni to ne sija. Malo kroz oraj probija sunce, al to je to.
vala, jes! tamna je noc. stid jalovog. ali sada, nenadano, zora sa istoka, zoki, zorule, nasa mlada nada! ajde zoco, zablistaj!
evo, radim, trazim nesto nekaceno. a da li da damo moju adresu, pa da ja delim ribe? nahranicu hiljade, obecajem.
daj, vec jednom! ne mogu da izdrzim, puci cu od znatizelje, il smeha. a ako dobijes peticu, vodis uciteljicu na kolacice. mi smo pre za trange-frange.
ma, ja posl’o. ne mogu da te cekam.
sta li si sad ti poslao, petlicu?
Eto vidiš, kako SEK-a podstiče ljudsku kreativnost..hmm..:)
To su oni nama namjerno smjestili, da nam bude život zanimljiviji :)